petnaesti dio

-         Odgovara li vam kafa. Obično kad napravim prvu, aparat se zna pobuniti. Nastavila je razgovor konobarica

-         Uredu je zašto pitate. odgovorio je Denis.

-         Pokušavam biti ono što jesam, konobar, ali aparat smo nedavno čistili od kamenca pa zna nekada praviti problem. Vjerovatno negdje neka sitna čestica taloga zatvori diznu pa kafa nebude najbolja. A I promijenili smo vrstu kafe, pa me interesuje kakva je ova.

Navaljivala je konobaraica da razgovara.

-         Uredu je ja volim kafu, žene I razgovor. Prihvatio je dijalog.

-         Ti bi onako preko koljena, a ne znaš uopšte kako sam došla do šanka.

-         Ma neeee, ja to samo figurativno.

Iako ni konobarica nije mogla ne primjetiti kako ju je mjerkao Denis.

-         Ali stvarno kako se u ovom mjestu stiže do šanka.

-         ja sam u brak ušla .... otac mi je veoma zafrknut, jebač mozga

-         hehehe i ti ufatila baju i mora brak

-         ne bila sam djevica

-         pa svaka žena je na početku bila djevica

-         da

-         i šta je tu problem

-         nisam više mogla trpjeti

-         joj kakva ti je priča nisi mogla oca trpiti pa si našla muža, ko, on će te razumjeti

-         sad se razumijemo, ja i on

-         ko, ti i otac

Onako kao kroz maglu je slušao šta govori ova žena pred njim. Razmišljao je kako život zna biti okrutan ili čudan ili su ljudi čudni. Čuj, nije joj se dopalo sa ocem pa se udala. Pošto ga ova tema baš I nije zanimala ali mu se dopalo na ovaj način sačekati Kimba nastavio je razgovor sa ovom moglo se vidjeti rasnom ženom.

-         na zapadu sam bio samo jednom u životu

-         gdje

-         zašto pitaš

-         ja to zovem mravinjak

-         slažem se ja sam ti više seljak nego urbani tip I nevolim velika naseljena mjesta, a toga je u inostranstvu puno više nego kod nas ovdje. Puno manje je tamo prirode nego kod nas ovdje.

Prva runda upoznavanja sa obje strane je dobila prolaznu ocjenu. Konobarica je I sebi napravila novu kafu.     

-         hehehehe smislio sam nešto da napravim što će ti dobro doći u crnim noćima ali mi treba vremena. Napisaću priče za odrasle i onda ću ih pročitati  na cd pa ih slušaj. Moraće imati sretan kraj, daj mi neku temu

-         temu, a da ima sretan kraj

-         naravno kakva je priča a da nema sretan kraj

-         to nije onda priča nego bajka. cijediš je vec čitav sat i stalno joj gledaš u dno

-         volim hladnu kafu

-         znam isti sam i ja takav

-         i ono što volim, volim polako natenane

-         ti si prava bosanka, nisi ti hercegovka

-         po čemu

-         taj komotitet da se ne pazi na vrijeme je svojstveno u bosni zato što kažeš na tenane. Meša je u Derviš I smrt opisao Bosance I Bosnu.

-         Kako

Denis je pokušao da glumi Derviša. Pokušao jer mu je smetalo da to govori upravo u kafani. Ali, kako mu nije odgovarao ambijent onda je samo licem pokušavao I gestikulacijom ruku prikazati ono što govori. Onako lagano na način na koji je Meša Selimović napisao Derviš I smrt. Lagano, a ipak teško.

-         “Pametni su ovo ljudi rekao mi je jednom, s onom čudnom mješavinom podrugljivosti, I ozbiljnosti, koja me često zbunjivala. Primaju nerad od Istoka, ugodan život od Zapada, nikud ne žure, jar sam život žuri, ne zanima ih da vide šta je iza sutrašnjeg dana, doći će što je odredjeno, a od njih malo šta zavisi, zajedno su samo u nevoljama, zato I nevole da često budu zajedno, malo kome vjeruju, a najteže ih je uplašiti prijetnjom, dugo se ne osvrću ninašto, svejedno im je šta se oko njih dešava, a onda, odjednom, sve počne da ih se tiče, sve isprevrće I okrenu glavu, pa opet postanu spavači I ne vole da se sjećaju ničeg što se desilo, boje se promjena jer su im često donosile zlo, a lako im dosadi jedan čovjek, makar im činio I dobro. Čudan svijet, ogovara te, a voli, ljubi te u obraz, a mrzi te, ismijava plemenita djela, a pamti ih kroz mnoge pasove, živi inatom I sevapom I ne znaš šta nadjača I kada. Zli, dobri, blagi, surovi, nepokrenti, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni, I sve izmedju toga.  A povrh svega, moji su I ja sam njihov, kao rijeka I kaplja, I sve ovo što govorim, kao da o sebi govorim.”     

-         Lijepo bogami. Kuda si krenuo.

-         Prošle godine sam pronašao nekoliko jazbina na planini Prenj u neposrednoj blizini Boračkog jezera od kojih je odlazeći  još dva puta na destinacije svog budućeg foto safarija odabrao upravo ovo mjesto u okolini Boračkog jezera. Želim slikati jazavce u njegovom prirodnom ambijentu. Razlog za ovo je bilo nekoliko stvari jedna od njih je da od brojnih divljači sa naših prostora, samo život jazavca, naučnici nisu do tančine proučili i rasvijetlili. Tako na primjer najveća zagonetka su parenje i gravidnost ženke ove divljači. Jazavci se pare jula i avgusta, pa i kasnije, a kote tek marta ili aprila. Ispada da gravidnost traje čak 225 dana. U nauci to se zove emtiotenijom što označava usporeni razvoj zametka. Naučnici objašnjavaju, da je to priroda darovala ženku jazavca da se okoti u najpovoljnije godišnje doba po mladunče u proljeće. Sir je želio vidjeti I po mogućnosti fotografisati ovako nešto. U biblioteci gdje je radio našao je nekoliko “ulaznih podataka” za foto safari. Naučno ime jazavca je meles meles. Sa godinu i po je polno sposoban. Ženka radja najčešće 3-4 bijela mladunca, koji progledaju poslije 30 do 35 dana. Majka ih doji do starosti od dva mjeseca. Zimi pada u zimski san. koji nije dubok, kao kod pravih preživara. Njuh mu je veoma razvijen, vid veoma slab. Hrani se svim i svačim, od biljaka, žitarica i voća do krtica, glista, crva, miševa i strvina. Noćna je životinja i skoro svu aktivnost obavlja noću. Iz jazbine izlazi i vraća se uvijek istom stazom za razliku od lisice.

-         To ti je baš čudan razlog za odlazak. Mogao si mi reći idem na izlet I gotovo. Ti objašnjavaš ko kakav profesor. Ti si mi bas neki fin I pristojan. Ne ličiš mi na dripca koji vozi fiću zato što nema para.

-         Ustvari, šta znači biti fin i pristojan

-         Pa ono ko šerlok holms sve nešto utegnuto.

-         Budi onakav kakav si samo malo opušteniji u kafani smo I sve je ok

Razgovor je tekao u jednom toku u kome je konobarica gubila vrijeme do prve navale kafedžija. Denis nije to tako vidio. Naviknut na ovakve situacije da u svakom momentu I na svakom mjestu bude spreman da lovi, Denis je mogao ostati bez safarija. Ko će biti kriv. Kimbo naravno, zašto nije došao na vrijeme. Prolazile su mu misli kroz glavu munjevitom brzinom. Našao je I dobro opravdanje za sebe. Zašto postoje drugovi, ako se na njih nemožeš osloniti I svaliti svu krivicu na njih, u svojim očima ostati čist.