sedmi dio

Kimbo je naučen na svoje mjesto u fići. Kao mlad pas, tražio je izazov nije želio mirovati. A upravo je to tražio od njega Denis, pogotovo kada su bili u brzini. Kako je Denis stario I smirivao svoju želju za brzom vožnjom tako je I Kimbo svakim danom bolje se snalazio sa pogledom kroz otvoren prozor. Danas je za Kimba sasvim prirodna stvar, sjediti na sjedištu pored Denisa i glavu isturiti kroz prozor. Sprva su bili problemi sa upalama u očima kod Kimba. Denis je pravio kojekakve naočare, ali se odustalo od toga. Kako je Denis u godinama kada se vozi sporije, mnogo manje je brze vožnje, proklizavanja i slično, a to su bili dovoljan razlog da I Kimbo mirnije sjedi malo uvučen na otvorenom prozoru gdje gleda kroz njega, a vjetar mu ne udara u lice. 

Porodica Denisa je znala za njegovu strast prema fotografiji iz prirode. I nisu mogli na to utjecati. Opasni razlozi poput pojavljivanja vukova ili pak medvjeda u prirodi ili najčešće, nailazak na vepra ili sprasnu divlju krmaču, mnogo nepredvidljivih scena, ili, šta sve im nije padalo na pamet, nisu mogli odgovoriti Denisa od ovog puta, niti mnogo ranijih odlazaka u prirodu. Bojali su se oni I fiće I njegove nakane da sa njim ide u planinu. Ipak, Denis se spremio. Automobil koji je ove godine slavio 50. Godišnjicu od prvog primjerka koji je izašao sa automobilske trake bio je posebno drag Denisu. Točnije, 1955. predstavljen je Fiat 600, iz kojega je potom napravljena licencna Zastava 750. Bucmasti gradski auto za četiri osobe, koji je odgojio I Denisa kao vozača, na kojemu je vozački ispit polagao kao i gotovo svi iz srednje i starije generacije, koji je uspone i skliske terene svladavao bolje od neusporedivo skupljih automobila, u Kragujevcu se proizvodio sve do 1986. Razlog Denisove ljubavi je ležao u činjenici da mnogi to nerado priznaju, ili žele zaboraviti, ali, najpopularniji i najslavniji automobil svih vremena, na našim cestama je - Fićo. Izvedenica od 'maleni Fiat' označavala je model Zastava 750, koji se po licenci Fiata 600 proizvodio u Kragujevcu. U početku je to bila samo montaža i to su bili najkvalitetniji primjerci. No i oni koji su se proizvodili kasnije, objektivno nisu bili loši. Kad se usporede s aktualnim novitetima, s mnoštvom elektronike, mnogi se s nostalgijom sjećaju jednostavne i pouzdane Fićine mehanike. Denis skeptik prema elektronici u automobilima našao je još jedno opravdanje. Koliko je Fiat 600 bio zanimljiv i napredan za svoje doba pokazuje činjenica da je prva licencna proizvodnja organizirana u njemačkom Neckarsulmu gdje su se do 1970. proizvodili modeli NSU, od Prinza do naprednog Ro 80 s wankelovim motorom.. Fićo se zvao Jagst 2. Koncepcija je bila inspirirana slavnom bubom. Karoserija u stilu bumbara, s pogonskom koncepcijom 'sve straga'.

Vodom hlađeni redni 4-cilindraš posebna je priča. U osnovnoj izvedbi imao je obujam 633 ccm i snagu 21,5 KS, a 1960. je povećan na 767 ccm i 27 KS, što mu je najveću brzinu, sa 100 km/h, kovećala na već respektabilnu od 110 km/h. Iz njega je izvedena čitava serija motora, a obujam je najprije povećan na 847, a potom na 903 ccm. Ugrađivao se u desetke modela - 600, Multipla, 850, 850 Special, 850 Sport, 850 Sport Coupe, 127, Panda, Uno, Cinquecento, Seicento, Autobianchi/Lancia A112, Seat Marbella i Ibiza, Zastava 750, 850 i Yugo 45.

Njegova posljednja verzija od 899 ccm (izvedena iz najpopularnije sa 903 ccm, zbog poreza) napravljena je 2003. Ukupno je proizvedeno 15 milijuna raznih verzija motora kojeg još i danas smatraju jednim od najuspješnijih u klasi.  I ovo je bio razlog koji je u razgovorima sa poznanicima, ljubiteljima automobila Denis izražavao kao činjenicu svog izbora. Prve verzije dužine 321 ccm i širine 138 cm imale su vrata koja su se otvarala u kontra smjeru, prema naprijed. Model 600D, uz pojačan motor. produžen je 8 cm i otežan 15 kg, a 1964. je dobio i normalna prednja vrata. Krajem 60-ih podebljana su prednja svjetla i u takvom obliku Fićo se proizvodio do kraja karijere. Zanimljiv je ovjes, neovisan, odnosno poluneovisan na sva četiri kotača. Sprijeda je poprijeko ugrađena lisnata opruga, koja ima i ulogu stabilizatora. Straga je oscilacijska osovina (Pendelachse), koja u području pozitivnog bočnog nagiba kotača (prema unutra) može stvarati probleme. Ali kad se Fićo spusti, tada stražnji kotači zauzmu 'borbeni položaj' (negativan bočni nagib, donji dio prema vani) i to postaje vrlo stabilan automobil, posebice u kombinaciji s širokim gumama i osnaženim motorom.

Brzo nakon prezentacije vidjelo se da je to izvrstan medij za sportske prerade. Nakon prvog sportskog modela 750 Abarth, koji je predstavljen 1956., sa 41,5 KS, koji je postizao 135 km/h slijedili su modeli koji su osvojili stotine nacionalnih prvenstava u Europi. Ubrzo je taj model pojačan na 50 KS (150 km/h), ali bio je to samo početak. Modeli 850 TC Abart 1961. imao je 52 KS, a najsnažnija verzija 850 TCR iz 1971. razvijala je 90 KS. Još slavniji bio je model 1000 TC sa 982 ccm, koji je 1961. imao 68 KS, a do 1971., u modelu 1000 TCR pojačan je na 112 KS pri 8200/min. U modelu 1000 TCR pojačan je na 112 KS pri 8200/min. Uz pomoć mjenjača sa 5 stupnjeva postizao je čak 215 km/h. Bio je to najbolji automobil kojeg je napravio slavni Carlo Abarth. Razvijala se i verzija sa čak 127 KS, ali došlo je vrijeme za sportskog nasljednika 127.

Iznimno zanimljiv bio je model Multipla, s tri reda sjedala, koji je bio neobičan po kombijevskom prednjem dijelu i stražnjem, koji je zadržao izvoran Fićin izgled. Prva verzija napravljena je Naknadno je napravljena prava kombi-verzija, koja se proizvodila do 1989. godine. U Torinu je proizvodnja zaključena 1969. i dotad je proizvedeno 2.695.197 primjeraka. Proizvodnja u Španjolskoj (Seat 600) nastavljena je do 1973., a u Kragujevcu (Zastava 750) do 1986. Ukupno je proizvedeno 4,5 milijuna malenih Fiata.

Krajem 70-ih počeli su stizati novi modeli. Najprije je 1977. stigao ‘luksuzni’ model L, potom 1979. stiže 750 S sa 30 KS, koji je već postizao 120 km/h, a najsnažniji serijski Fićo bila je Zastava 850 iz 1980. sa 32 KS koji je išao do 125 km/h. Početkom 80-ih počinju prvi antiinflacijski programu, kojima je blokirano povećanje cijena. Autoindustrija se dosjetila te je izbacila čitav niz ‘novih’ - L postaje LE, S - SC, a radilo se tek o nekoliko kozmetičkih sitnica. Tako je posljednji Fićo, proizveden sredinom 1986, nosio oznaku 850 SC... Fićo je bio kultni sportski automobil na domaćim stazama - najpopularnija je bila klasa 785, koliki je bio obujam motora uz ‘3. specijalu’, a posebice u većim klasama (850 i 1000), u verzijama Abarth. Svi trkaći modeli, odreda, imali su dignutu stražnju haubu. Mnogi su mislili da je to zbog hlađenja motora, ali razlog je u aerodinamici.