Mostarsko jutro
oko 11 sati je bilo idealno vrijeme da se u Fejićevoj popije kafa I vidi se sa
društvom. Možda bi mogao biti kakav parti. Moram vidjeti šta raditi večeras.
Nema se para, a I nema Alise. Mislio je MC Holender.
Nije prošlo puno,
pojavila su se dva zgubidana koja su tražila žrtvu ko će im platiti kafu. Za
ovo jutro to je bio MC Holender. Priča je krenula od nogometa, ali kako ga to
nije interesovalo, a I njegova dva kafe prijatelja su to primjetili, okrenuli
su temu na neke njemu interesantnije teme.
-
Nikada u životu nisam probao loviti ribu.
-
Ma to ti je lako. Malo štapa I dobre volje I to se
zove ribolov
-
Kakav je to ribolov bez boce I roštilja.
-
Čekajte. ne pričam o izletu nego o ribolovu
-
Može biti ali prava priča je kako loviti mušicama
-
Na početku maja, izlijeganja
kukaca odvijaju se navečer sve redovitije, brojnija su i dostižu vrhunac u
junu. Zatim, postupno postaju rjeđa i prestaju s dolaskom prvih hladnoća.
-
Da li se izlijeganje kukaca
odvija svake večeri ?
-
Ne! Sve ovisi o atmosferskim
prilikama. Općenito vrijedi da topli i mirni dan najavljuje velika izlijeganja.
Fina kiša može također pokrenuti izazak kukaca iz vode već na početku
poslijepodneva. Jak pljusak ne najavljuje ništa dobra. No, najveći je
neprijatelj večernjeg ribolova vjetar.
-
Treba li se posebno pripremiti
za večernji ribolov ?
-
Da... i to dosta prije
kritičnog trenutka! Odaberi nekoliko muha i zakači ih na prsluk. Skratite
predvez i postavi nešto jači vrh od dnevnog.
-
Pripremite također džepnu
lampu i proizvod protiv komaraca.
-
Treba li početi lov pri prvim
rojenjima ?
-
Ne ! Tek kada lijepi komadi
počnu izlaziti i hraniti se. Na prva rojenja najčešće reagiraju malene ribe.
Treba odoljeti napasti i ne loviti ih, inače ćete uzbuniti okolne, puno veće
pastrve i lipljane. Naravno ovo ti pričam pod uslovom da loviš na rijeci u kojoj
ima takve ribe.
-
Treba li loviti s obale ?
-
Da, kadgod je to moguće, kada
je obala dovoljno raskrčena kako bi se moglo korektno zabacivati i kada se
suprotna obala može lako dosegnuti. Zauzmite izabrano mjesto, udobno se
postavite i izbjegavajte daljnje pomicanje i kretanje u vodi !
-
Treba li loviti svako rojenje
?
-
Ne ! Usredotočite se samo na
jedno i nemojte se dati omesti bukom koju stvaraju druga rojenja oko vas. Za
odabir pravog, sjetite se da su se velike ribe već odavna naučile diskretno
hraniti i obično stvaraju mala rojenja ! Ukoliko naprotiv, neka pastrva uporno
odbija vašu mušicu, u tom slučaju bolje je ne inzistirati. Posvetite se nekom
drugom rojenju, a ovom prvom se vratite i okušajte sreću nešto kasnije.
Razgovor je tekao
do popodnevnih sati. Onako kako može samo u Mostaru bez kraja I reda. Tema je
bila nešto o čemu je samo jedan od njih trojice bio ekspert, dok je drugoj
dvojici ova tema bila totalna nepoznanica. Nakon višesatnog sjedenja u kafani I
gubljenja vremena onako naglo kako su se sastali tako naglo su se I rastali. MC
Holender je u jednom trenutku svojim poznanicima rekao da večeras ima posla I
otišao je od stola svojim poslom.
Malo ga je
smetalo to što mu se Alisa ne javlja. Poslao joj je poruku I čekao odgovor, ali
ništa. Nekoliko puta je gledao u telefon I ništa. Brinulo ga je to jer do sada
nikada Alisa nije zaboravila odgovoriti na njegov poziv. Pokušao je I sa
običnim telefonom ali Alisin telefon je bio nedostupan. Pitao se gdje je to ona
kada joj telefon nema prijema.
Nakon ručka
otišao je u svoju sobu da se odmori, očekivao je burnu noć. Pozvali su ga na
parti na kome je trebao puštati muziku.
-
Vjerovatno će dernek trajati cijelu noć. Idem
spavati, iako u rane jutarnje sate dobro dodje lijepi red bull.
Probudio se oko
19 sati. Znao je da treba krenuti. Oprema I CD-ovi su ga čekali tamo gdje će
večeras malo raditi, malo se zabaviti.
-
Nikako se ne javlja. Nemoguće da u cijelom Sarajevu
telefon nema signala.
Kada je stigao na
party, okupirale su ga stvari poput muzike, slušalica, novih djevojčica tek
propupalih ……
XXV
Poruka na mobitelu za Alisu
11,15
Jutro kako si
12,24 Kafa je gotova, mirise, ceka te
14,43 Što se ne javiš
Poruke na mobitelu za Denisa
10,12 Meni jaku I malo šećera. Pusica
12,21 njeznice, pjegice, macak, pusica
14,52 pozeljela sam te.puno
15,43 Zašto se ne javljaš
16,29 Cvjeticu moj. Ša ima
17,33 Imali danas kasnjenja
18,22 A što mi se ne javiš.
Poruka na mobitelu za MC
Holendera
22,02 Ja sam
dobro I slušam. Nije onako kako je trebalo biti imam ti puno toga za
ispričati.
Cmok kad mognem
javiću ti se
Poruka na mobitelu za Editu
22,17 Cuvaj se lavice. Kada dodjem 48 sati cu
te grliti
Rano jutro oko četiri sata Denis se probudio I
pozvao Alisu. Bez puno priče oblačili su
sinoć pripremljene stvari. Bunovni I još pospani, ali riješeni da idu u šator
kako bi rane jutarnje sate I dolazak jazavca iz uobičajenog noćnog života, bili
na ulazu u jazbinu. Iščekivanje mladih na ulazu u jazbinu bio je davno
očekivani ugodjaj. Portretirati mladog jazavca.
Putem kroz šumu
Alisa je razbudjena hladnim zrakom počela razgovor.
-
Sinoć su mi stigle poruke od MC Holendera.
-
Jel se ti to hvališ. Ja sam dobio sedam poruka od
Edite
-
A ko ti je Edita. Kada si dobio poruke
-
Edita je moja radna kolegica. Poruke sam dobio kada
sam se popeo na tavan, da ti poželim laku noć
-
I ja sam tu
dobila poruke. Izgleda da samo tu ima prijema. Pokušala sam mu poslati poruku.
Ali mi nije odgovorio. Ili je negdje bio na partiju ili telefon nije sa njim
ili što je najvjerovatnije nema kredita.
Kada su stigli
pred jazbinu, zapravo u šator, Denis je dvogledom pratio ulaz u jazbinu.
-
Šteta došli smo kasno jazavac je došao u jazbinu.
-
I šta sada. Kako znaš.
-
Vidim po tragovima. Imaš vreću za spavanje ja ću
malo dežurati, ako bi kojim slučajem mladi jazavci izašli da se igraju.
Denis se nadao da
će mladi izaći igrati se, ali vrijeme je kao za kišu I mladih nema napolju.
Posmatrao je okolinu.
Oblačno vrijeme, magla I rano jutro su vrlo nepovoljni za fotografiju. Malo
svijetla I sve su nešto sivi tonovi. Naravno početak je proljeća, malo je toga
propupalo iako se osjeti da tek što nije krenulo.
-
Nije hladno. Djevojčica spava ko prava. Gledaj je
samo. Čista bezgrešna, nije svijesna čak ni da je zaljubljena. Čisto lice, bez
bora, kosa pravilno ošišana. Volio bih upoznati tog ljepotana koji je zavrtio
mozak ovakvom djevojčurku. Nebi bilo fino da je to kakav hohstapler I dripac.
Imam osjećaj da bi mogao imati I problema sa mnom.
-
Koliko je sati. Koliko sam spavala
-
Sada je tačno 10 I 15. Jel to nešto bitno
-
Ma ne, samo me interesuje koliko sam spavala. Jesi
napravio koju fotografiju
-
Jok
-
Kako to
-
Pa trebam još čekati. – kroz lagani osmjeh iskusnog
fotografa odgoovara Denis.
-
I koliko ću još ovako čekati
-
Čitav dan I ako bude trebalo još
-
Pa zar I ja moram
-
Nemoraš. Ako hoćeš prošetaj, ali idi malo dalje
odavde I pazi da se ne izgubiš.
Alisa je nakon
pola sata izašla iz šume na proplanak sa kojeg se vidi krajolik. Krov Bosne,
skupljala je ljekobilje ne mareći pretjerano za to što se nalazi pod samim
vrhom Bosne. Stigla je do jednog malog potočića na kojem se dugo zadržala.
Toliko dugo da nije mogla odrediti vrijeme. Čudo za dijete odraslo u gradu je
sama činjenica da praktično iz kamena izlazi voda. I da ta ista voda burno
izlazi I pravi mali potočić. Skoro hipnotisana, gledala je kako voda preskače
kamenje, koje su prepreka za vodu koja se slijeva. Ide svojim prirodnim tokom
rekao bi Koeljo. Sjetila se jedne priče koju je čula svojevremeno na kružoku
literata još u srednjoj školi kada je rahmetli Zuko Džumhur, hodoljubac,
mamuran ili pijan ležao pored potoka na Prokoškom jezeru sa svojim društvom
boema. U jednom trenutku rekao je: - Konobar promijeni mjesto kamenju, ubi me
isti zvuk vode. I zaista ništa ljepše nije čula od monotone muzike prevrtanja
vode preko kamenja.
Osjetila je glad
od šetanja kroz šumu, nije mogla odrediti koliko se zadržala. Pokušavala je
vidjeti sunce I po njegovom položaju odrediti koje je doba dana. Odustala je,
nema smisla, ona je to vidjela samo na filmu. Vratila se kod Denisa u šator da
vide kada bi mogli krenuti kod profesora, kući. Nije znala da je profesor za
svoje nove prijatelje pripremio sendviče.
-
Šta ćemo jesti
-
Sendvič sa kobasicom
-
Jel kunić
-
Jest, zašto pitaš
-
Ma nako, kako je stavio kunića u crijeva
-
Stari njegov recept. Probao sam ga još u ratu, ja
volim pikantnije ali ovo je takav recept
-
Kako se pravi
-
Za kobasice od mesa kunića potrebno je meso kunića,
trećina junetine, malo loja, kuhinjske
soli I začini po volji. Sitno se samelje meso I to dva puta. Na kilogram smjese
doda supenu kašiku sjeckanog i gnječenog crnog luka, a mljevenu slatku ili
ljutu papriku i kim po ukusu. Puni ovčija tanka crijeva na uobičajen način. Ovu
kobasicu, on nekada dimi i suši ili peče u sirovom stanju kao što je nama sada.
Nema komentara:
Objavi komentar