devetnesti dio

Alisa je imala potrebu parirati Denisu u ratnim pričama I strahotama, pa mu je iako se toga ne sjeća, niti je bila tu u vrijeme rata ispričala priču svoje tetke.

-         Moja tetka mi je pričala ratnu priču kada je mjesece drugog rata, to je rat izmedju hrvata I bošnjaka, sticajem niza okolnosti živjela na zapadnoj strani Mostara. Kao bošnjakinja strepila je od škripe kočnica na ulici I bata oštrih koraka na hodniku. “Ustaše” su bile iznenadjene kada su je na vrata došli istjerati, a ona umjesto da napusti zgradu, ode na šesti sprat u stan svoga oca. Nisu mogli shvatiti da je moj tetak, njen brat, poginuo kao pripadnik HVO, a bio je bošnjak. Pa on je samo bio u jedinici sa svojim drugarima iz ulice. Jedna vrlo upečatljiva slika je bila kada je moja tetka u strahu da je neko primjeti virila kroz zastore na prozorima I jedna noć u susjednoj zgradi u napuštenom stanu, koji je koristila grupa vojnika za svoje bakanalije, iznenada došao golf da ih vrati u kasarnu. Onako pijani I poremećeni u svojim bakanalijama uspjelo ih je šest ući u automobil. Sedmi se rukama uhvatio za šoferšajbnu, sjeo na poklopac od motora automobila I hrapavim glasom punim alkohola počeo pjevati. “Sa gradačca bijele kule, Zmaja od bosne…. Automobli je otišao niz ulicu. Moja tetka je ostjetila da taj jadni momak koji glumi “ustašu” ustvari je bosanac jer je alkohol iz njega izvukao njegovo iskonskonsko. Sevdalinku.   

-         O kakva dva rata govoriš

-         Pa u Mostaru su bila dva rata. Jedan kada su morali istjerati bivšu JNA iz Mostara. Zapravo riješili problem sa velikosrpskim apetitima u Mostaru. A drugi rat je kada su Hrvati I Bošnjaci shvatili da bi I oni trebali da se tuku. Zavisi čiju verziju slušaš, čućeš da su Hrvati ti koji su počeli sukob. A sa druge strane čućeš da su Bošnjaci ti koji su htjeli da lagano osvoje i novi dio grada Mostara. Taj rat nije završen, iako svi misle da jeste. Jedino mostarci znaju da postoje dva Mostara jedan pored drugog. Onaj na istočnoj obali, koji nosi duh ovog grada, I nekog prošlog vremena, živi jednim laganim načinom života. I zapadni dio, urbani dio grada u kome je mnogo više Hrvatske od matične Bosne I Hercegovine. Ali, ja studiram biologiju I malo mi je svejedno za te političke dileme. Baš me briga idem u diskoteke u koje hoću. Na kraju krajeva takvo mi je ime da mogu proći I na jednoj I na drugoj strani.    

“Plavac” je plovio prema dogovorenoj destinaciji. Kimbo je ugodno smješten na zadnjem sjedištu drijemao I kao da sluša čavrljanje dvoje ljudi na prednjem sjedištu, ponekad bi micao ušima. Naviknut na malo snažniju muziku kada bi sjedio sa Denisom u fići bio je iznenadjen zašto je muzika nešto tiša. A Denis pažljiv prema ženskom rodu stišao je svoj CD da bi Alisa mogla slušati svoj mp3.

-         Šta slušaš

-         bon jovi

-         hehehehe i ja to volim, volim čuti gitaru i bubnjeve

-         it,s may life

-         volim rock and roll to je moj život born to be wild jesi čula za stepskog vuka 

-         dobra ti je muzika, vidim da nemožeš mirna sjediti

-         čekaj da vidim, the black eyed peas

-         uh to je nešto novo rep i tako to hous  jel tako, ma da ja sam ti na crvenim jabukama, divljim jagodama prljavom kazalištu, bajagi parnom valjku i  leb i sol da i zdravko colic

-         Kuda si krenuo preko Vakufa kada je puno bliže bilo da ideš na Sarajevo pa na Konjic I eto te vrlo brzo na Prenju

-         U pravu si, ovaj dan sam planirao za  putovanje I koliko god proveo na putovanju svejedno ja večeras moram biti na planini kod svog ratnog druga I kad god stignem stigao sam na vrijeme. A ovako ću malo prošetati vidjeti nešto što nisam dugo vidio I zato sam krenuo zaobilaznicom. Sve u svemu za dva sata sam u Konjicu I onda se penjem prema Boračkom jezeru. Prenj je bez sumlje jedna od najljepših planina u BiH, pa nije čudo što već decenijama privlači pažnju ljubitelja prirode, planinara I lovaca. Upravo zato na ovoj planini je sagradjeno nekoliko objekata za smještaj, kao što su oni na Ruištu, Bijelim vodama, Jezercu, Ljubini, Raptima. Nažalost, većina njih je srušena. Jedan od rijetkih koji je preživio zub vremena jeste lovačka kuća zvana “Milanova koliba” u Medjuprenjovima. Tamo ćemo otići. Koliba je podignuta na oko 1.550 m nadmorske visine I, kao I ostali lovački objekti, prepuštena je sama sebi. Ipak, nešto manje izbirljivim izletnicima pružit će sve što je potrebno za ugodan boravak. Najkraći pristup objektu vodi iz Jablanice, odakle se do pet kilometara udaljenog sela Šanica može stići automobilom. Dalje, ćeš morati pješice markiranim putem, za šta će nam trebati oko četiri sata. Onim željnim dugih tura predlažem da se upute u samo središte Prenja. Do vrha Cetinja, odakle se vide svi značajniji vrhovi ove planine, od Velike kape na lijevoj do Lupoglava I Narada na desnoj strani, trebat će ti sat pješačenja, ako budeš htjela otići. Gore je moj prijatelj iz rata. Samnom je bio u jedinici. Poslije rata, nije se mogao adaptirati na civilni život I otišao je živjeti u planini. Čučeš njegovu priču, ako bude raspoložen. Postratni sindrom je napravio od njega čovjeka koji nije baš OK. A to je samo zato što je primao srcu sve ono što mu se dešavalo kroz rat. Danas sa diplomom Filozofskog fakulteta u Sarajevu može filozofirati I birati društvo izmedju medvjeda I vukova. Možda je I to bolji izbor nego moj, da živim sa ljudima.

-         Puno ti meni toga napriča. Ja sam neko koga interesuje da vidim kako izgleda na Prenju I nemam baš namjeru puno šetati, ali to neznači I da ću biti tamo gdje se tebi svidi. Ja imam svog obožavatelja kome ne dozvoljavam da me kontroliše pa tako neću ni tebi.

-         Opa obožavatelj.

-         Moj obožavatelj je dječak sa kojim sam odrasla. On se danas bavi repom I to je nešto što se meni ne dopada, ali dao mi je svoj CD sa muzikom koju je on pripremio I stihovima koje je on spremio.

-         Daj da poslušamo. Nevolim ni ja Rep, ali kad je od obožavatelja sigurno je nešto odlično.

-         Kada je bio mali, zapravo, bilo nam je oboma 13 jedno jutro sam na ulici pronašla poruku veličin 2 metra. Tolika su bila slova. Pisalo je, VOLIM TE ALISA. Nije bilo potpisa ali sam znala o kome se radi jer je poruka bila pored jednog zidnog grafita koji je uradio MC Holender.

-         Dobar je. To nisam nikada uradio, ali ideja mu je originalna. A danas kako danas

-         Palo mu je napamet da se tetovira

He he he