četvrtak, 5. studenoga 2015.

dvadeset prvi dio


Od Konjica prema Boračkom jezeru je bila poznata maršruta za Denisa. Kako je ulazio u šumu I penjao se na planinu sve je manje bilo znakova koje je prepoznavao. Poslije nekoliko kilometar, tačnije poslije prolaska Boračkog jezera nestalo je I asfalta na cesti. Ostao je makadam. Nakon nekoliko kilometara put se mogao prepoznati samo po tragovima gdje nije rasla trava. Nakon opet nekoliko kilometara, Denis nije znao koliko, jer kilometar sat nije radio, stižu u selo na Prenju. Iznad tog sela se na jednom proplanku u osami nalazila se lovačka kuća brvnara sa Demostenom Babićem, profesorom filozofije iz srednje škole. Koji je u ratu doživio, a poslije rata preživljavao postratni sindrom. Smatrao je da je bolje bolovati sam u prirodi nego medju ljudima. Šalio se Demosten na svoj račun I bolest koja ga je dohvatila.Bojao se da nije prelazna. Zato je otišao u prirodu.  
-         Pa gdje si ratni, kako si, dugo te nisam vidio
-         Profesore isto onoliko koliko ja tebe nisam vidio. Znaš li ti da su u civilizaciji izmislili telefone koje možeš nositi sa sobom
-         Hehehehe ali ja sam na visini na kojoj nema niti jednog repetirora. Imaš društvo ili je to nešto usput pokupljeno.
Nešto tiše je Demosten pitao Denisa, znajući za sve njegove apetite I afinitete
-         Nemoj tako, curetak je iz Mostara I krenula je sa mnom da mi pravi društvo
-         Od kada si ti to bolećiv na curice
-         Nemoj. Ne znam šta je. Možda se stari. Kako si ti
-         Kažu ljekari da su mi konstatovali postratni sindrom. Da ova moja bježanija u divljinu ima sa tim veze. Žele da se vratim.
-         Pa vrati se.
-         Ovdje sam se navikao. Ajde udjite. Ti si Alisa.
-         Denis se malo gubi. Jeste ja sam Alisa. A vi ste vjerovatno profesor filozofije Demosten Babić.
-         Denis zna I pretjerivati. Jesam I to. Gdje ćemo tebe smjestiti. Može, ima jedna soba na tavanu.
-         I šta loviš Denise.
-         Jazavca
Demosten je uz šporet na drva počeo lagano pripravljati kafu.
-         Čuj, baš jazavca. Ja sam kao mali imao jedan vrlo neobičan susret sa jazavcem. Poslije toga sam ga sreo nekoliko puta do sada, ali zadnjih godina zaista se ne sjećam da sam vidio čak ni tragove jazavca. Gdje ćete ga tražiti.
-         Kakav ste imali neobičan susret. Upita Alisa.
-         Kao mali vodili su me rodjaci u lov na jazavca. Te godine je pravio veliku štetu u kukuruzištu. Tamo u blizini bio je jedan gaj iz kojeg smo pretpostavljali da dolazi na gozbu. A na drugoj strani od kukuruzišta bilo je sijeno kod kojeg su me ostavili. Objasnili su mi da čekam tu I da sam mali da idem u lov. Objasnili su mi da jazavac kada se sretne sa čovjekom hvata muškarca za jaja.
-         Iiiiii……
-         Stajao sam pored sijena, ljut što nisam u “lovu” I gledao za njima. Bila je noć doduše sa mjesečinom ali malo šta sam vidio, samo sijenke. Ali sam ih čuo da su zaobišli kukuruzište I sa željom da presjeku put jazavcu prema gaju, tamo će ga čekati. Kada su čuli jazavca kako lomi stabljike kukuruza krenuli su prema njemu. Ja sam samo pretpostavljao šta rade. Mogao sam vidjeti sijenke I slutiti. Jazavac je osjetio prisustvo ljudi I krenuo suprotno od njih, pravac prema meni. Kada sam ga na nekoliko metara vidio od sebe počeo sam vrištati “Otkide mi jaja”, a jazavac je brzom brzinom trčao prema meni I prošao izmedju mojih nogu. Ja sam se zaledio. Otišao je u drugi gaj iza mojih ledja. Moji rodjaci su potrčali prema meni, ali sve je bilo prekasno. Jazavac je otišao.
-         Dugo ste putovali. Denis, nezna direkt doći na posao. Kuda si ovaj put išao I došao do mene. Govori. Na Bihać ili na Dubrovnik.
-         Ne baš toliko, ali jesam išao malo okolo
-         Jeste li za večeru, spremio sam kunića.
-         Kunića nikada nisam jela.
-         Ovo je kunić u škembetu na loznički način. Očišćen trup stavio sam u posudu i prelio litrom crnog domaćeg vina. Dodao nasjeckane, glavicu crnog luka, dve-tri mrkve, manji korjen celera, par češnjeva bijelog luka, list lovora, malo bosiljka i majčine dušice. U marinadi je stajalo jedan dan uz povremeno prevrtanje. Istovremeno, u posudu sa čistom vodom potopio sam poveliko parče junećeg buraga. Sutradan ocijedio kunića, to jest danas. Posolio sam ga i pobibeberio i brzo zapekao nekoliko minuta na malo masti. Po želji dodao nasjeckano svježe povrće: luk, papriku, paradajz... Sve ovo lijepo prekrio opranim škembetom. Dinstao sam oko jedan sat u pećnici prelivajući sa malo marinade. Jelo isjekao na poželjnu parčad obmotanu škembetom. I ostaje mi da vas poslužim kunićom uz istu vrstu vina koje je korišćeno za pripremu.
-         A salata. Znam da si I tu eksperimentisao
-         Ne eksperimentišem. Samo koristim ono što mi se nudi. Dobro oprane listove maslačka isjeckao I pomiješao sa vrtnom salatom I začinima. Isjeckane listove maslačka pomiješao sa isjeckanim mladim rotkvicama, malo crnog luka posolio pa dodao pavlaku I malo sjemena suncokreta. Isjeckani maslačak sa malo crnog luka I peršuna, začinio sa solju, uljem I sirćetom, a onda dodao isječena tvrdo kuhana jaja I kravlji sir.
-         To su tri salate
-         A dodatak jelu
-         Obareni krompir sam začinio sjeckanim maslačkom.
-         Nikad nisam ovako nešto jela. Otkuda sve ovo
-         Procenjuje se da godišnja proizvodnja mesa kunića u Evropi iznosi preko milion tona. Intenzivan uzgoj je organizovan u manjim pogonima. Prevashodno se koriste bijeli novozelandski, bijeli kalifornijski kunić i belgijski orijaš. Meso i kože obrađuju se na savremen način u specijalizovanim klanicama. Distribucija konfekcioniranog mesa povjerena je supermarketima, a kulinarska obrada restoranima. Uravnoteženost ovih činilaca, dobra savjetodavna služba i informisanje doveli su do širokog prihvaćanja mesa kunića u javnosti.
-         He he he ovo je predavanje o kunićima profesore Babiću.
Po organoleptičkim svojstvima i dijetetskoj vrijednosti ovo meso je kvalitetnije od teletine a neuporedivo jeftinije. Blijedo-ružičaste je boje, bez specifičnog mirisa. Prosječan randman klanja mladih grla je mase 2 do 3 kg. Nutricionisti meso preporučuju dijabetičarima i srčanim bolesnicima te rekonvalescentima posle zarazne žutice, želudačnih I crijevnih smetnji. Koristi se u proizvodnji dječije hrane, posebno zbog proteinskog, mineralnog i vitaminskog sastava. U kulinarstvu se meso upotrebljava kao cijeli trup ili isečeno na osnovne delove. Zbog neutralnog mirisa i ukusa može se pripremati u širokom rasponu načina: od roštilja do marinada različitog sastava.

Nema komentara:

Objavi komentar