utorak, 17. studenoga 2015.

dvadeset osmi dio

Naporan dan, planinski zrak oborili su Alisu I Denisa u duboki san. Nisu stigli do kreveta. Nisu stigli da se spreme za spavanje, onako obučeni sjeli su na kauč I samo šolja čaja je bila dovoljna da bez puno priče utonu u san. U svoj onoj brzini nakon uzbudljivog dana, kada dvoje ljudi prepričavaju šta im se desilo,  naglo kako su ušli u sobu tako su naglo I zaspali na pola razgovara u gluho doba noći, a planirali su ujutro ustati, poraniti I napraviti posao koji je vezan za rano jutro.
Denisov mobitel je zvonio na ustajanje, bolje reći budjenje.Iznenadjeni, sneni, maglovitog pogleda dva prijatelja su se pogledala sa onim čudnim pogledom u očima.
Zar smo nas dvoje svu noć bili na jednom kauču.
To čudno stanje kada je vrijeme stalo trajalo je srećom tek trenutak, a onda je nastala velika jurnjava. Toalet je bio prostorija u koju su željeli ući istovremeno. Ipak se Denis suzdržao I pustio da Alisa udje prva. Vrata od sporedne prostorije u kojoj je spavao profesor Babić su se otvorila. Na vratima je stajao gazda Demosten sa ibrikom čaja na tacni I tri šolje pripremljene da se ovo dvoje civilizovanih okrijepi.
Denis se oblači po navici, a sa pola mozga razmišlja gdje mu je oprema I šta mu je juče nedostajalo čime bi se ovo jutro mogao riješiti problema u toku dana. Na pola oblačenja prilazi stolu na kojem je njegova šolja čaja I bez puno priče puhne u čaj, kao da ga ohladi I srkne malo čaja.
Alisa je svu svoju frku oko jutarnjeg budjenja svela na hodanje po sobi u krug od kreveta do vrata, od vrata do kreveta. Sve kao nešto traži ali ni kod vrata nije ono što joj treba, a niti je ono što traži kod kreveta. Kada je sišla u dnevni boravak, profesor Babić je pripremio čaj, za sve troje. Izgledalo je da je on bio najprisebniji I ovi rani sati su mu bili najbliži. Prije nego su pošli primorao ih je makar da popiju čaj koji je spravio za njih. Onako pospani, nezgrapni od sna bili su mu jako simpatični I smiješni. 
-         Ajde sjedite, jazavac će vas sačekati. Polako popite po šolju čaja. Ja bih da vi meni opet dodjete, nekad.
-         Čuj, opet. Zar smo ti već dosadili. Sipaj mi to profesore. Lijepo miriše, čime ćeš me šokirati, ili te nesmijem pitati.
-         Hehehe
-         Što se smiješ u životu nisam jela ono što si mi ti pravio. Moram priznati da je bilo ukusno. Ooooo, ovo je ukusno o čemu se radi.
-         Mladi proljetni izdanci jele sadrže smolaste materije etersko ulje I vitamin c. Profesor koristi svježe mlade proljetne izdanke za pripremanje napitka koji djeluju osvježavajuće I okrepljujuće prilikom prehlade gripa I malaksalosti. Dobar vitaminski napitak može se pripremiti od 100 grama svježih mladih četinara. Treba ih preliti vrelom vodom I ostaviti I poklopljenom sudu dva tri minuta da se rastvori voštani sloj I odstrani smola. Zatim se izvade, preliju hladnom vodom I poslije dva sata procjede. Ovaj napitak se zasladi medom piju se po dvije do tri šolje dnevno, desetak dana uzastopno.
Dok su oni pili svoje šolje čaja, profesor je spremao sendviče. On je zapravo, vješto spremao opet meso kunića. Sinoć  je ispekao tanki kruh koji je prepolovio. U svaku od polovica stavio je po tri ražnjića od kunića, sinoć pripremljene. Za ovu namjenu isjekao je  na parčad meso butova i leđa. Isjeckani crni luk, dobro posolio, i pomiješao sa mesom da stoji dva do tri sata. Garnirao parčad na žice te pekao na roštilju desetak minuta uz mazanje bijelim vinom. Povoljno svojstvo mesa je da, uprkos posnosti, zadržava mekoću i sočnost slično najboljem bifteku.
Ubacio im je nekoliko sočnih jabuka u kesu koju je Denis namjeravao ubaciti u ruksak koji će ponijeti sa sobom.
Na putu prema šatoru Alisa je opet počela razgovor. Razbijajući jutro, razbijajući pospanost u svojoj glavi, počela je pričati jednu nesuvislu priču, ali, u proljetno planinsko jutro ona postane nešto o čemu se može I razmišljati. Ispočetka Denis je nije slušao, ali je polagano počeo slušati ono što govori.
-         Mrki medvjed je stanovnik naših planinskih predjela. Nalazimo ga u listopadnim I četinarskim šumama, šikarama, stjenovitim I krševitim kanjonima, sve do ivice planinskih pašnjaka. Što dalje od ljudskih naselja, tamo gdje mu je obezbijedjen najveći mogući mir. Krajem februara I početkom marta medvjedi se bude povremeno izlaze iz brloga u bližu okolinu. Nisu sposobni za duže šetnje dok im ne ojača mlada koža na tabanima, koju mijenjaju tokom zimskog sna. U prvim izlascima jedu tek iznikle zeljaste biljke, srijemuš naročito, I poneku zaostalu lešinu uginule životinje. Čovjeka rijetko napada, izuzev u situacijama kada je ranjen ili pritjeran u škripac.
Alisa je pričala priču kao da je na ispitu pred profesorom.
-         Jel ti to mene plašiš
-         Jok. Samo te upozoravam

-         Denis je upoznao medjede još u ratu, a ti si mi nekako tako krhka I mala da bi mi  bilo žao da imaš problema sa gospodarem šume. Ako naidješ na njih samo im reci da si moj gost, neće biti problema.

Nema komentara:

Objavi komentar