nedjelja, 11. listopada 2015.

Dvije kraće, moliću (l dio)


Miholjsko ljeto je nešto kao božiji dar, za sve one koji vole biti izvan četiri zida. Predvečerje u septembru  je izvrsna stvar. Kada su večeri dovoljno tople da bi se obuklo nešto više od majice dugih rukava, ali, ako se ostane malo duže neophodno je imati nešto za prekriti ledja.  Pogotovo u Zenici pored Kamenog mosta na samom ušću Kočeve u Bosnu, u blizini likovne galerije, središtu grada, mjestu gdje se u večernjim satima bez obzira na gradska dešavanja može vidjeti mnogo zeničana koji su izašli tek na običnu šetnju. Sjesti negdje u gradu na sladoled ili možda tek na kaficu I čavrljati dnevne tračeve. Pored sinagoge u centru grada koja je nekada davno dobila svoju novu funkciju, ulogu gradske galerije, mnogo je gradskih kafana čiji su stolovi mjesto za dočekivanje noći. Još ako je dobro društvo koje zna za šalu I viceve onda dobroj I ugodnoj večeri nikad kraja. Ako se malo suhovine nareže, naruči koja ljuta I …… super. Zašto razmišljati. Mozak na pašu I dobra zafrkancija može početi.
Unutar sinagoge kao I uvijek do sada  jesenji dani su bili početak jedne nove izložbene sezone. Stalna publika željna svake godine novih kulturnih dostignuća, ove godine dobila je potpuno neobično, neuobičajeno otvaranje nove kulturne sezone.  Podigla se I gradska kulturna javnost oko dogadjaja koji se treba održati večeras. Puno je toga bilo nelogično za jednu učmalu kulturnu sredinu naviklu na utabane staze na kojima su tek pojedinci navikli od davnina da se okoriste društvenom zajednicom I kroz nazovi umjetničke izraze uzimali novac iz općinske blagajne.
Večeras je izložba fotografija koju finansira općina. Fotograf izlagač je nepoznat u novinarskim I umjetničkim krugovima grada. Izložbu će otvoriti poznati likovni kritičar iz Sarajeva. Fotografski anonimus iz Zenice je top tema dana u kulturnim krugovima grada. Puno je pitanja koji nemaju odgovor pred zeničkom javnošću. Mnogi su očekivali dobiti odgovor po kuloarima, ali kako odgovora nije bilo bez obzira što su mnogi od njih rekli da neće doći na izložbu previše ih je slučajno vidjeno oko sinagoge u vrijeme pred njeno otvaranje. Neki su u društvu svojih ljepših polovina tek ovlaš pogledali prema galeriji. Neki od njih su sjedili po okolnim baštama kafića I očigledno čekali vrijeme da udju na otvaranje izložbe. Bilo je svima čudno da je ovako neobična stvar pobudila javnost u ovom gradu. ………………… Na kraju krajeva za pola sata će sve te nevjerne Tome unutar galerije svojim prisustvom upriličiti jedan novi kulturni dogadjaj. Izložbu fotografija.
Na reklamnom materijalu za izložbu piše. “Fotografija je svoje društveno priznato mjesto dobila tek onda kada je počelo njena masovna upotreba. Jedan od prvih medija koji masovno počinje koristiti fotografiju je novinarstvo. Do tada je uglavnom, služila za fotografisanje potreta I manje više nebitnih dogadjaja vezanih za neku lokalnu sredinu. Ono što dokumentarnu fotografiju čini dokumentarnom je opšte široko društveno značenje koje ona ima. Bitno je da nam fotografija saopštava nešto važno o svijetu I savršeno je postignut cilj ako mi o tom svijetu, podstaknuti počnemo da mislim na jedan nov način.”
Denisova želja je bila izmedju ostalog pomoći jednoj životinji da preživi na ovim prostorima. Pala mu je na pamet davno izrečena konstatacija na jednom kružoku fotografa, prije dobrih dvadesetak godina koje se vrlo svježe sjeća. Interesantno, ali svaki put kad krene na foto safari ta misao se pojavi. “Fotografija bilježi mnoge oku nevidljive detalje. Ona je iskorijski izvor I dokument, pomaže u proučavanju prošlosti, a svjedok je I aktuelnih dogadjaja. Ona je I vid umjetničkog izražavanja, pa sve to zajedno ukazuje na brojne sadržaje koji se njom tretiraju, kao I na mnoge društvene funkcije koje ona obavlja. Štampana ili izložena kao original, fotografija je dio kulturnih dogadjaja I to je indentifikuje kao masovnu pojavu, s tim što analiza pojavnih vidova fotografije više ukazuje na ambicije I kreativno nastojanje pojedinaca, nego na ilustrovanje opštih kreativnih dometa.“
Sve u svemu 19 I 30 sati je vrijeme za otvaranje izložbe. Svi oni koji su bili protivnici da se u prostoru likovne galerije napravi izložba jednog do sada neafirmisanog fotografa. Nisu htjeli reći umjetnika fotografa. Nekako su htjeli uvrijediti čovjeka koji je upravo taj fotograf.
Jedna grupa onih koji će večeras biti na otvaranju izložbe vrlo dobro poznaju čovjeka koji će izlagati svoje fotografije. Vrlo dobro znaju kako njega tako I njegovu strast prema fotografiji. Vrlo dobro im je poznata I njegova sklonost prirodi. Nije im nepoznat niti način kako je došao do novca da bi organizovao jednu ovakvu kulturnu manifestaciju. Došli su navijati za svog autsajdera. Zenica je poznata po tome da neda slabije I one koji su otpisani. Kako na Bilinom polju kada kao navijači navijaju za vidno slabiju ekipu, tako I u životu zeničani su dali sebi zadatak dići moral malom hrabrom, svom čovjeku.
Treća grupa onih koji večeras žele biti na otvaranju izložbe fotografija su oni prosti obični ljudi koji žive pored svakog od nas, a iskoristiće ovaj dogadjaj nebili slučajno bili na televiziji. Vidjeli su kroz lokalne medije da je neobično puno vremena posvećeno upoznavanju javnosti grada da će se desiti ova izložba. A njima baš I nije bitno o čemu se radi na ovoj izložbi. Njima je bitno da se ukoliko budu kamere na ovoj izložbu u širokom rakursu zabilježe I njih. Davno sašivena I kupljena odijela I haljine dobile su svoju novu funkciju. Kako su rijetki dogadjaji na kojima bi se svečano obukli, svi ti obični marginalci, našli su sebi novu zanimaciju. Sve češće, dolazili su na kulturne dogadjaje na kojima je ulaz bio slobodan da bi bili tu da bi ih kamera zabilježila u njihovom najboljem svijetlu da bi sutradan u novinama tražili slike sa tih dogadjaja nebili sebe ugledali na slikama ili bi televizijski dogadjaj pratili dali ih je zabilježio kamerman. Polako su se I prepoznavali na kulturnim dogadjajima, pozdravljali. Potom su ih počeli prepoznavati I kamermani I izbjegavati u kadrovima. To ih je posebno nerviralo…….
Sve u svemu, šarolika grupa ljudi je čekala da se desi ovaj dogadjaj.
-         Izgleda da bi mogla I kiša. Sa Lisca idu crni oblaci
Ma neka ih, auto smo parkirali blizu ulaza. Ne brini se.      

Nema komentara:

Objavi komentar