deveti dio

Studirati biologiju bi za mnoge izgledalo neinteresantno ali Alisa je našla životnu suštinu u pravljenju herbara i otkrivanju saznanja koji se skrivaju ispod svakodnevnih stvari poput livada i žbunova po gradu i seoskim livadama. Bogatstvo koje nudi šuma i planina su blagodeti koje Alisa treba tek da otkrije. Nekima će biti čudna njezina vrsta odabira životnog poziva, ali kao djevojčica vidjela je gdje njeni roditelji gube najviše vremena, ona to nije htjela. U trci za novcem I pokušajima da se što više novca obezbijedi za sutra. A to sutra kako su stvari uvijek stajale nikada neće svanuti. Cilj za materijalnim blagodetima je kod Alise izazvao gadjenje pa je ona kao studentica, izgledala kao srednjoškolka ne pazeći da bude zapažena po markama koje nosi, muzici koju sluša, knjigama koje čita ili pak društvom sa kojima se sreće. Tražila je duhovno zadovoljstvo u životu. Na kraju krajeva materijalno je bila obezbijedjena, roditelji su je obezbijedili, pa je mogla da razmišlja da je suština života u bogatstvu duhovnosti. 

I sam odabir da studira biologiju u svom rodnom Mostaru ima svoju nevjerovatnu priču. Roditelji su pripremili svoje poslovne prijatelje u Beogradu I Zagrebu kao da bi njihova mjezimica, jedinica studirala kakav fakultet “za popodne”. Filozofija, svjetska književnost, jezici, dramaturgija bili su izbori njezinih roditelja. Pored dobrih “veza” obezbijedili su oni I novac da njihova jedina I najdraža stigne na prijeme ispite. Ali Alisa je jednostavno pored dokumenta koja je predala po njihovom izboru predala I po svom izboru, a to je bila biologija u Mostaru. Nisu oni znali za to. Kao I da bi pristali da su znali. Nije to bilo dovoljno da se mogu pohvaliti. Kada je došlo vrijeme za prijemne ispite sigurna u sebe kakva je bila od rodjenja Alisa je zapravo otišla praktično na dvodnevne šopinge u Beograd I Zagreb. Ali je zato pripremila sebe za prijemni u Mostaru. Rezultati su za njezine roditelje bili razočaravajući. Prijatelji, veze, štele I poznanstva nisu pomogli. U Zagrebu Alisa na pismenoj provjeri znanja nije napisala ništa, pa joj tako nisu mogli ni pomoći. U Beogradu nije niti izašla na prijemni. Nije niti došla do fakulteta u termin u koji je trebala. Zabavljala se u Zoološkom vrtu.      

Program školovanja u Mostaru je za Alisu bio inspirativan spadala je u bolje studente, tako da su neki od profesora već na trećoj godini je vidjeli kao novog, za početak, asistenta. Alisa je voljela proniknuti u tajnu prirode kako iz nežive materije nastaje život. Malo vode I sunca, uz zemlju I eto ti biljka. 

Njezina mati, emancipovana žena, bosanka koja za sebe voli reći “rafinirana evropska žena sa manirima rane evropske kulture, njegovane na tradicijama izvornog evropskog identiteta”. Vjerovatno niti njezina mati nije znala šta to znači, ali voljela je to reći za sebe, šta god to značilo. Kao dar za njezin ulazak na vrata sveučilišta, gospodja mama joj je kupila cvijet u saksiji. Da li je znala da joj je kupila kafu, Alisa je sumljala, ali joj se poklon dopao. Dobila je pravo pravcato stablo kafe, koje je posadila u vrtu ispred kuće. Kada su se prošle godine pojavili prvi plodovi gospodja mama je rekla da su otrovni. Tata, nije govorio ništa, jer u tome nije vidio profit. Ali ih je Alisa držala neko vrijeme u neizvijesnosti, da bi im onda ispričala cijelu priču.

Kafa potiče iz tropsih predjela Afrike, odakle se proširuje po cijelom svijetu. Prvi su je otkrili Turci još u vrijeme Otomanskog carstva te su je počeli konzumirati kao ritualno piće. Početkom 17. Vijeka Holandjani su bili vodeći pomorski trgovci I počeli prevoziti biljke kafe u svoje kolonije. Oko 1658. Godine započeli su sadnju na Šri lanki, a nešto kasnije I na Javi, gdje je biljka sasvim dobro uspjevala, pa je na taj način započelo podizanje prvih evropskih plantaža kafe. U Brazil državu koja je I danas poznati proizvodjač kafe, Holandjani prve biljke donose 1727. A plantaže se šire sve do Rio de Jainera. Danas postoji oko 40 vrsta kafe, a medju dvije najpopularnije spadaju arabica I robusta.

Kafa uspijeva na otvorenom samo u području sa vrlo toplom klimom, dok će drugdje uz pravilnu njegu biti lijepa sobna bilja. Ovaj atraktivni zimzeleni grm ili stabalce ima tamnozele kožaste vrlo sjajane listove. Odrasle biljke cvatu bijelim cvjetovima, čiji miris podsjeća na jasmin. Plodovi su u početku zeleni, a nakon nekog vremena poprimaju tamnocrvenu boju. Unutar ploda nalaze se dva crvenaksta zrna kafe koji služe kao sjeme, a ujedno su izvor svima dobro poznatog napitka. U uzgoju na otvorenom narast će oko tri metra, dok će kao lončanicu dosegnuti najviše dva metra. Primjerice uzgojeni u interijeru najčešče su visoki 60 do 80 cm, a patuljasti oblik, nana, takodjer se često uzgaja kao sobna biljka.

Alisa je u vrtu ispred kuće za svoju biljku kafe obezbijedila polusjenovito mjesto zaštićeno od izravnog sunca. Osigurala joj je dovoljno topline u vegetacijskom periodu, dok zimi podnosi I nešto nižu tempperaturu koja se kreće od 15 do 20 stepeni u toploj zimskoj staklenoj bašti. Posebno pazi na to da zemlja u koju je posadjena ne padne ispod 16 stepeni. U ljetnim je mjesecima obilno zaljeva I povremeno pršće po lišću, ali pazi I da se suvišna voda ne zadržava oko korijena. Zimi je, Alisa, zaljeva znatno manje, ali se ne smije dopustiti da se zemlja sasvim isuši. Za zaljevanja koristi meku vodu. A kafu je posadila u trestni supstrat kisele rekcije. Poslije svega ovoga roditelji se hvale da imaju plantažu kafe pred kućom, iako je to samo jedno stablo o kome se brine Alisa. To je jedan od rijetkih poklona kojim je mama od srca obradovala Alisu. Mama to nije znala, a Alisa to nije umjela pokazati.     

Zbog novih saznanja na fakultetu su planirali ekskurziju u Zemaljski muzej u Sarajevu. Polazak je bio u 08,00 sati. Autobus je krenuo bez nje. Okolnosti su bile sasvim razložne. Prespavala je polazak na put. Bez puno razmišljanja Alisa je isplanirala sjesti na drugi slijedeći i stići svoje društvo. Nije čak ni bila iznenadjena što joj je dogovoreni prevoz do Sarajeva pobjegao jer je znala da je neobično dugo spavala ovoga jutra I još sinoć je isplanirala ako joj se desi ovakav peh da će uraditi kako je I planirala. Poslije doručka otišla je na autobusku stanicu i potražila autobus za Sarajevo. Na mobitelu je bilo more poruka od poznanika sa fakulteta koji su je pozivali I zvali, ali isključila je Alisa zvuk I tako se rahat naspavala. Ostalo je da doručkuje I natenane sa autobuske stanice ode u Sarajevo I nadje ih u nekoj od ćevabdžinica.

-         Oprostite molim vas kada za Sarajevo ima prvi autobus.

-         Slijedeći je za pola sata, ali ide zaobilaznim putem tako da da sa ovim autobusom vožnja traje duže za nekih 40 min. - Rekao je biletar.

-         Odlično dajte mi kartu. Rekla je Alisa. Putovanje će trajati nekih tri sata. Nastavit ću spavati i odmoriti se. Mislila je.

         Kakve veze ima što će ići zaobilaznim putem kad ću spavati. Slušalice na uši i dobro se smjestiti u udobno sjedište sklopila je oči i zaspala uz zvuke muzike sa CD-a

Ovo je dan kad sam bezuspješno slagao sve bircuze u niz,

I hodao ulicama, poznam dobro taj film. Plazio sam na nogama I to do kasno u noć A vidjeh se na drugoj strani, hej djoni boj.	Redali su se stihovi Azre na MP-3 spravi. Slušala je ona davno preslušane stihove zadovoljna sobom, ali ne potpuno. Šta joj je trebalo da jutros zakasni. Ipak, su stihovi bili slični onom što joj se dešavalo. Jeli ovo sudbina
Kamo dalje rodjače, iz pijeska vire krunisane glave, što to rade, prde u prašinu. Čini mi se rodajče, da je standard pokvario ljude jedu govna I sanjare. Biće bolje, rodjače Skini medalje I napuni sale, Ulici trofeja ponestaje snage.	Lagano kako samo može umoran čovjek zaspati u autobusu Alisu je obuzeo san. Prestala je razmišljati o onome što je slušala iako su joj kroz glavu povremeno prolazile slike koje je čula u stihovima Azre. Politika I angažovana muzika je baš I nije interesovala, ali roditelji su spominjali da su svojevremeno to bili pravni koncenrti. Kada je na jednom mjestu nekoliko hiljada ljudi zajedno pjevalo iste stihove. Ima nešto u tome što je pjevao Džoni. Jednostavno I kontinuirano drmusanje autobusa ju je uljuljkivalo u san, očni kapci teški preteški, želja da ih otvori je bila velika ali nema te snage…..
Ruina, ništavilo, to sam ja. Što je to čovjek, velika mogućnost izbora Ali tko je ona ili tko sam ja Uglavnom to mi sada život računa dostavlja.